Vanjsko se vrednovanje u centraliziranim sustavima može promatrati iz perspektive potrebe za većom kontrolom i centraliziranim upravljanjem školama. Ovakvi sustavi propisuju, i putem inspekcijskih službi kontroliraju, koliko se poštuju ulazne komponente sustava ('input' – kurikulum, forma, sadržaj, itd.).

Vanjsko je vrednovanje u decentraliziranom sustavu, međutim, više usmjereno praćenju i kontroli ishoda obrazovanja. Ono je usmjereno kvaliteti, provjeri koliko škole učinkovito koriste svoje resurse, koliko se dobro koristi novac uložen u obrazovanje. Vanjsko vrednovanje je nadležno za praćenje koliko se dogovoreni standardi ostvaruju, ono pomaže smanjivanju razlika među školama. Smisao ovog tipa vrednovanja je i informiranje javnosti o stanju u školskom sustavu i u pojedinim školama.

Vanjsko je vrednovanje prvenstveno usmjereno ka unapređivanju kvalitete škola i to prikupljanjem komparativnih podataka koji mogu pomoći školama da preispitaju svoje funkcioniranje uspoređujući se s drugima. Ono školama pruža povratne informacije o njihovim prednostima, slabostima i mogućnostima, usmjerava ih ka potrebnim akcijama, nudi podršku i dodatne resurse koji vode ka poželjnim ciljevima.
Vanjsko vrednovanje postiže najbolje efekte ako se uravnoteži sa sustavom samovrednovanja.



Izvor:
Bezinović, P. (2003): Samovrednovanje u funkciji unapređivanja kvalitete škola. Preuzeto 5.5.2008. s http://www.idi.hr/vrednovanje/razno/pdfs/lovran%202003.pdf.